Hranuelli u Brčko

Umjetnička galerija Brčko Distrikta
12.4.-12.5.2018

Jedan udarac može uništiti život, ali isto tako i stvoriti nešto novo i ljepše. Upravo tu leži sva ljepota vajarstva. Duboko promišljenom destrukcijom iz amorfnih, mrtvih materijala, rađaju se nova tijela.

 Privilegija je bila na trenutak zaviriti u umjetnost Petra Hranuellija i doživjeti bar za kratko priču koju pričaju njegova djela. Ovdje je riječ o iskustvu koje ne oslobađa samo skulpturu koja niče iz kamena, gdje je umjetnikova ruka uzdiže iz okova hladnog materijala, nego i o oslobađanju samog stvaraoca.

 Svi koji teže drugačijem doživljaju svijeta oko sebe, koji ga posmatraju iz nekog drugog, suptilnijeg i iskrenijeg ugla ovdje bi trebali da se pronađu. Iz kamena je oslobođena skrivena moć, energija koja je oživjela nove i drugačije oblike koji sada samostalno žive i dišu. Umjetnik je odbacio svaku vrstu oponašanja i deskripcije, a sve ono što materijal u kojem radi čini mrtvim i nijemim nestalo je odstranjivanjem „viška“, da bi izronile skulpture koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Kada pogledamo cjelokupan dosadašnji stvaralački opus  umjetnika shvatimo da je u ovom trenutku stavljena tačka jer je on rekao sve što je naumio. Sada je na nama da započnemo komunikaciju, izvučemo zaključke i doživimo djelo potpuno slobodno, tumačeći na sopstveni način njegovu simboliku.

 Njegova poetika radoznala je i provokativna što se najviše ogleda na crtežima i slikama. Oni odišu težnjom da pomire animozitet između ljudske prirode, nagona koji nas vode a koje često potiskujemo i kulture koja nerijetko propagira lažni moral. Zato njegova djela nisu i ne mogu biti prijemčiva za sve one kojima je moral, često okovan krutom religijskom dogmom važniji od prirode samog čovjeka, od istine i duha, njegovog svjesnog i nesvjesnog dijela svijesti.

 Složićemo se svi da izložba zbog svoje tematike pomalo odiše ekstarvagancijom jer na neobičan način simboliše libido kao pokretača svih životnih procesa pa u ovom slučaju i onih stvaralačkih. Tijelo žene jedan je od glavnih motiva. Ona je Venera, majka, simbol života, prefinjenosti i iskonske  ljepote... Ovdje se mire praistorijska estetika i savremeni pojam ženske ljepote. Petrove skulpture personifikacija su rađanja, odnosa između polova, roditelja i potomstva i na kraju odnosa prema čovjekovoj prirodi i samom sebi. Posmatrajući ih promišljenim redosledom rasute u prostoru vidimo život u svim njegovim oblicima, ogoljen u trenutnoj stvarnosti. Ipak, doživjećemo njegov svijet i razumjeti ga na različite načine u zavisnosti od toga šta smo iskustvom akumulirali u svojoj podsvijesti. Venera kao simbol ženske moći koja posjeduje sposobnost rađanja i bik kao otjelotvorenje snage, stavljaju ženu na pijedestal sveukupne moći.

 Njegova djela predstavljaju svojevrsnu introspekciju, put otkrivanja one ženske strane u svakom čovjeku koja je presudna za kreaciju i stavaranje kako samog života tako i umjetničkog djela. Libido kao čista energija, ženska seksualnost i priroda kojom odišu slike, crteži i skulpture, pokušaj su traženja načina da se kroz njih dođe do ispunjenja želje da se od nagona stvori poetika koja će dodirnuti djelić mitologije i onog arhetipskog u nama.

7.03.2018.god.                                                         Sonja Đurović, kustos Umjetničke galerije